Srcem za djecu bez roditeljskog staranja

Poseban osjećaj topline obgrli vaše srce kad ujutro uđete u sobu i probudite svoje dijete. Kada se ono okrene prema vama, izgovori “mama”, dok mu sunčeve zrake nježno plešu po licu – to su trenuci koji čine svaki dan posebnim.

Jedinstvena toplina je i kad majka postavi stol i pozove ukućane da zajedno doručkuju, pričaju, i smišljaju planove za taj dan, ili možda planiraju zajednički izlet.

Za dijete, najljepši je osjećaj čuti kako roditelji izgovaraju njegovo ime s posebnom ljubavlju; taj glas pruža sigurnost. To je bogatstvo koje mnogi od nas svakodnevno uzimaju zdravo za gotovo, dragocjenost kojoj možda i ne posvećujemo dovoljno pažnje.

A sada, zamislite jutro u kojem ste dijete koje nema roditelja da ga probudi. Umjesto toga, to radi neka teta koja brine o vama. Zamislite da vaš doručak ne pripremaju roditelji, nego neko drugi. Da nemate bliske osobe koje će vas posavjetovati, i da vaš brat nije vaš brat, već samo dječak koji dijeli istu sudbinu kao vi.

Zamislite da imate sve, a opet kao da nemate ništa. Zaštićeni ste – vi ste dijete države koja brine o vama. Zastanite na trenutak i razmislite o nama, djeci koja nisu kriva ni dužna za okolnosti u kojima se nalaze.

Imamo krov nad glavom i institucije koje brinu o nama, ali ono što nam treba je ljubav – malo više ljubavi nego što nam teta u domu može pružiti.